Otvoreno pismo kandidatima izbora za Europski parlament 2014.

Otvoreno_pismo_kandidatima_EUizbori.pdf

Poštovani kandidati i kandidatkinje na nadolazećim europskim parlamentarnim izborima,

ovo pismo upućujemo Vam kao članovi Zajednice kršćanskog života u Europi želeći iznijeti brige i probleme s kojima se susrećemo kao građani Europske unije.

Zajednica kršćanskog života je svjetska laička kršćanska zajednica čiji članovi kao pripadnici različitih društvenih sfera, zanimanja i socijalnog statusa djeluju na pet različitih kontinenata u više od šezdeset zemalja svijeta. Osnovno obilježje duhovnosti koju Zajednica kršćanskog života baštini jest težnja za pronalaskom Boga u svim stvarima, baš kao što njezin utemeljitelj (sv. Ignacije Loyola) poučava u svojim duhovnim vježbama, a njezini članovi nastoje primijeniti živeći jednostavan život u solidarnosti sa siromašnima, integrirajući kontemplaciju i akciju, ljubeći i služeći Crkvi i društvu.

Globalizacija i siromaštvo

Kao što je vidljivo iz tužnih događaja u Ukrajini i na Mediteranu, postoje ljudi koji su spremni umrijeti kako bi postali sastavni dio Europe. Stoga mi, Europljani, suočeni s toliko ljudske drame trebamo još više osjećati moralnu dužnost za borbu protiv trenutačne europske ekonomske krize i unaprjeđenje europskog civilnog društva jačanjem aspekata vezanih uz solidarnost, održivost okoliša te borbu protiv siromaštva na globalnoj ekonomskoj razini.

Rezultati globalne ekonomije o borbi protiv siromaštva i nejednakosti su različiti. Iako je u posljednjih desetak godina došlo do povećanja dohotka u ekonomijama u nastajanju (približno 70% rasta za one u sredini globalne raspodjele dohotka), siromašni još uvijek ostaju odsječeni od toga rasta te se razlika između njih i globalne elite (plus 60% prihoda u posljednjem desetljeću) sve više povećava. Istovremeno svjedočimo opadanju razvijene svjetske srednje klase (ponajviše u Europi) koja se bori s niskim plaćama radnika iz zemalja u razvoju. Sve ove promjene sugeriraju odmak od ravnopravne raspodjele globalnog dohotka prema raspodjeli u kojoj je srednja klasa u nastajanju (još uvijek siromašna s dnevnim prihodom od USD3 do USD16), a raste nejednakost između siromašnih i bogatih. O tome fenomenu jasno svjedoči šokantna činjenica da 85 najbogatijih pojedinaca ima jednake prihode kao 3,5 milijardi siromašnih pojedinaca; 1% najbogatijeg stanovništva posjeduje 81,000 milijardi eura što je 65 puta više u odnosu na siromašnu polovicu stanovništva.

Kako bismo izbjegli propadanje razvijene radničke srednje klase, smanjili moralno neprihvatljivu nejednakost i izdigli živote najugroženijih iz oskudice i marginalizacije društva, predlažemo da Europa u okviru ekološki održivog razvoja djeluje na trima važnim pitanjima:

1. jačanju povjerenja i solidarnosti među zemljama članicama uvođenjem novih fiskalnih pravila;
2. osmišljavanju trgovinskih pravila koja potiču socijalnu i ekološku održivost i mehanizme konvergencije kako bi se izbjeglo shvaćanje liberalizacije trgovine kao utrke prema dnu po pitanjima prava radnika i pravila zaštite okoliša;
3. promoviranju reforme financijskog sustava radi izbjegavanja rezanja proračuna Europske unije koje može biti uzrokovano novom sistemskom krizom, kako bi se golema energija iz financijskog sustava mogla preusmjeriti u službu općeg dobra.

U prvoj navedenoj točki smatramo da je aktualna kriza u Europskoj uniji rezultat nedovoljnog uzajamnog povjerenja među različitim zemljama članicama. Ne postoje primjeri saveznih država u kojima su članovi različitih jezika i kultura ušli u ovakav najviši stupanj suradnje i zajedničke solidarnosti. Zbog toga je naš izazov težak, ali neizbježan.

Kako bismo krenuli u tom smjeru potreban je iskorak sa svih strana. Zemlje u suficitu trebale bi usmjeriti svoja sredstva prema investicijama čiji je cilj jačanje produktivnosti i unutarnje potražnje zemalja usporenog ekonomskog rasta. Monetarna politika Europske unije trebala bi biti direktno usmjerena na borbu protiv nezaposlenosti, kao što je to slučaj u zemljama s druge strane Atlantika. Potrebno je ponovo raspraviti o pravilima fiskalne suradnje s obzirom da obveza zemalja južne eurozone o drastičnom smanjenju njihovih vladinih dugova u vrijeme deflacije postaje gotovo nemoguća te će zasigurno izazvati nove napetosti i krize.

U drugoj gore spomenutoj točki smatramo da slobodna trgovina nije sama sebi svrha, već sredstvo za kretanje naprijed prema općem dobru. Stoga trebamo izbjegavati poticanjeutrka prema dnupo pitanjima prava radnika i ekološke održivosti te raditi na stvaranju pravila koja promoviraju konvergenciju u smjeru odozdo prema gore (a ne odozgo prema dolje). Upravo zato Europska unija treba osmisliti pravila koja omogućuju povlašteno oporezivanje za vrijednosne lance s višom socijalnom i ekološkom održivosti, slijedeći put Socijalne Poslovne Inicijative[1] . Ključan korak ka tome je definiranje pravila nabave koja tvrtkama određuju minimalne pragove ekološke i socijalne održivosti.

U posljednjoj, trećoj točki, nedavna radna verzija MMF-ovog rada (Laeven i Valencia, 2011) donosi pretpostavku po kojoj je globalna financijska kriza u prosjeku proizvela rast veći od 30% omjera duga i BDP-a u Europi.

Sva ta novčana sredstva preusmjerena su iz potencijalno korisnih područja u zdravstvu, obrazovanju i iz borbe protiv siromaštva i marginalizacije te su rezultirala strašnim korakom unatrag u promicanju blagostanja u Europskoj uniji. Naša je izričita dužnost nastojati da se takvo što više nikada ne ponovi pa stoga predlažemo:

a) odvajanje komercijalnog i investicijskog bankarstva kao što je predloženo u izvješću (komisije stručnjaka Europske Unije) Liikanen i Vickers (komisije stručnjaka Ujedinjenog Kraljevstva) kako bi se izbjeglo usmjeravanje financijskih sredstava osiguranih od ECB-e prema spekulacijskim obrtima umjesto prema potpori domaćinstvima i realnom gospodarstvu;

b) uvođenje poreza na financijske transakcije u skladu s voljom parlamenta Europske unije koji je glasao u korist europskog FTT-a (487 od 685 glasova) 23. svibnja 2012. te mišljenja javnog mnijenja Europske unije (66% Europljana je poduprlo uvođenje poreza). U skladu s tim podupiremo spomenuti projekt pokrenut od 11 zemalja članica koje su 12. listopada 2012. započele s postupkom „intenzivnije suradnje”.[2] Prema procjenama Europske unije uvođenje takvog poreza moglo bi rezultirati osiguravanjem 35 milijardi eura novčanih sredstava u proračunu za promicanje globalne pravde i ekološke održivosti;

c) radikalne promjene u sustavu izračunavanja plaća izvršnih direktora u financijskim tvrtkama određivanjem granice maksimalne i minimalne plaće u takvim organizacijama i uvođenjem reforme trenutačnog sustava dodatnih poticaja (bonusi, dionice…), koje menadžeri ostvaruju u slučaju ostvarivanja visokih dobitaka na burzama, dok u protivnom ne snose nikakve troškovne posljedice u slučaju negativnog poslovanja. Korijen ovakvih sistema čine prekomjerne riskantne strategije koje pridonose krhkosti spomenutih organizacija i financijskog sustava uopće.

Posljednje, ali ne i manje važno, utaja poreza i porezna manipulacija godišnje umanjuju proračun Europske unije za 1000 milijardi eura što povećava nejednakost i narušava princip pravednosti. Jedan od razloga tomu je i nedostatak porezne harmonizacije unutar Europske unije zbog čega predlažemo da u skladu s Kršćanskom potporom kampanji za uvođenje poreza[3] europski parlament promovira upravo to – poreznu harmonizaciju i snažnu borbu protiv manipulacije uvođenjem izvještavanja svake zemlje članice,[4] učinkovitim suprotstavljanjem pranju novca i inzistiranjem na uvođenju transparentnih pravila u svim zemljama članicama.[5]

Ekologija

Čovječanstvo se nalazi na jedinstvenoj prekretnici povećanja svijesti o mogućnosti nadoknađivanja i ublažavanja zagađenosti okoliša različitim ljudskim intervencijama. Stoga bi ono trebalo biti spremno na radikalne promjene i saniranje štete prouzročene živomu planetu provođenjem inovativnih tehnoloških postupaka. Svijet je suočen s bezbroj ekoloških izazova, a najvažnijima smatramo:

1. Neutralizaciju utjecaja efekta staklenika uzrokovanu proizvodnjom: Predviđanja o klimatskim modelima ukazuju da su čak i pri trenutnoj razini stakleničkih plinova u atmosferi zabilježena neviđena ubrzanja klimatskih promjena. Smatramo da odgovor na takve promjene primarno ovisi o uvođenju koraka smanjenja svih emisija stakleničkih plinova izgaranjem fosilnih goriva na individualnoj, lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. To smanjenje ovisnosti o tradicionalnom načinu proizvodnje energije trebali bismo koristiti uz pojačani trud za ublažavanje efekta odgovornom uporabom geokemijskih metoda inženjeringa;
2. Zaštitu hrane i vode: Pomak klimatskih obrazaca u Europi i njezinom susjedstvu rezultirao je jasnim smanjenjem osiguranosti hrane i zaliha vode. Svijet ovisi o vrlo malo vrsta hrane koje uglavnom potječu iz iste regije. Europa bi trebala biti primjer u rješavanju problema upravljanja i osiguravanja vode i hrane svojim građanima te u isto vrijeme sprječavati vršenje pritiska na druge zemlje u razvoju;
3. Unaprjeđenje urbanog graditeljstva: Postotak ljudi koji žive u gradovima je u stalnom porastu pa je evidentno da su gradski prostori mnogo traženiji za stvaranje doma. U istraživanju Eurobarometra 2013. godine o kvaliteti života u gradovima istaknuto je nekoliko problema. Poboljšanja sustava urbanog planiranja neophodna su ne samo da bi se spriječio učinak „toplinskog otoka”, već da bi se povećalo mentalno zdravlje većine stanovništva. Inovativni dizajn zgrada, način prijevoza, kompjuterski sustavi te infrastruktura otpada i odvodnje pomažu u borbi protiv prije spomenutog efekta i pridonose poboljšanju kvalitete gradske ugodnosti. Važno je da aktualni dizajn izgleda gradova sve više uključuje zelene površine i objekte u kojima će biti omogućena rekreacija u čistom i zdravom okružju te će takav način života postati važan dio našeg dnevnog rasporeda.

Iako zakonodavstvo ima ključnu ulogu u određivanju vladinih odgovornosti vezanih uz rješavanje ekoloških problema, još jedan temeljan i često zanemarivan faktor u borbi protiv ekološke degradacije je i obrazovanje na mikro razini. Zakoni i politika imaju najznačajniju ulogu u postizanju velikih pomaka, no važno je zabilježiti i napretke na nižim razinama. Pojedinci, obitelji i društvene skupine koje zajedno žive još uvijek nisu potpuno svjesne trenutnog stanja okoliša, smatrajući da je riječ o problemu sutrašnjice. Spomenuti utjecaji na okoliš bi stoga trebali na jednostavan način biti prezentirani široj javnosti.

Pojedinci trebaju postati svjesni da je degradacija prirode zajednička odgovornost te da svatko treba preuzeti svoj dio te odgovornosti.

Prisilna migracija

Prisilnim migrantima i izbjeglicama pristup Europi ključno je pitanje. Ako se Europska unija uistinu zalaže za zaustavljanje tragedije na Mediteranu, onda je nužno da uvede jasna pravila o akcijama potrage i spašavanja koja će migrantima osigurati da nakon otkrivanja ne budu protjerani iz zemlje. Pored toga, potrebno je identificirati ljude u nevolji, pružiti im odgovarajuću pomoć i biti spreman tražiti međunarodnu zaštitu kada stignu na sigurno. Stoga se zalažemo za zajamčenost najviše razine transparentnosti i poštivanja temeljnih ljudskih prava u svim Frontex-ovim aktivnostima. Pozdravljamo stvaranje Konzultativnog foruma značajnih europskih i međunarodnih organizacija za temeljna ljudska prava i tražimo da se tom forumu dodijele sva sredstva neophodna za kontrolu stanja na europskim granicama.

Donositelji odluka Europske unije 2013. godine složili su se oko Dublinske uredbe[6] koja utvrđuje odgovornost zemalja za azilante. Ona sadrži značajne napretke, no njezina glavna točka (azilanti se prebacuju u zemlju njihovog prvotnog ulaska u Europsku uniju) još uvijek ostaje nepromijenjena. To je najgori dio uredbe budući da prisiljava izbjeglice na boravak u zemljama u kojima oni ne žele biti. Smatramo da bi se o ovom pitanju trebalo raspraviti na način da se odgovornom smatra ona zemlja u kojoj je azilant prvi put zatražio azil. Ako se azilantima omogući da biraju zemlju u kojoj će zatražiti azil na temelju obiteljskih veza, povijesnog ili kulturnog naslijeđa, tada će njihova integracija u zemlju domaćina biti uvelike olakšana.

Direktiva o povratku čini kamen temeljac trenutnog europskog zakonodavstva. Ona je ključni element svakog readmisijskog sporazuma Europske unije sa zemljama trećeg svijeta, kojim im je ponuđena kompenzacija u vidu pomoći pri razvoju ili bolje pokretljivosti državljana. Vidimo da je u stvarnosti pritvor kao mjera upravljanja migracijom u potpunosti promašila svoju svrhu. S obzirom na postojanje alternativa spomenutoj mjeri, potičemo europsko zakonodavstvo da iste uvrsti u Direktivu o povratku te se zatvore svi zatočenički centri za azilante u zemljama diljem Europske unije.

Vezano uz ljudsku tragediju u Siriji, pozivamo europske političare na donošenje odluke o zajedničkom Programu Europske unije o ponovnom naseljavanju[7] za one izbjeglice i raseljene osobe s posebnim potrebama te olakšavanje ponovnog okupljanja obitelji Sirijskih izbjeglica, uključujući i odrasle sestre i braću.

Tisuće migranata diljem Europe lišeno je svojih osnovnih potreba te su im uskraćena temeljna ljudska prava. Omogućen im je mali ili nikakav pristup obrazovanju, socijalnoj skrbi, stanovanju, zdravstvu i zapošljavanju. Ostavljeni su u oskudici, kao jednoj od posljedica državnih zakona i politike. Njihova isključenost iz društva dovodi do novih, nevidljivih granica koje dijele mjesne zajednice, pokrajine i države. Nedvojbeno postoji veliki broj osoba s nelegalnim pravnim statusom koje ne mogu biti vraćene u matične države zbog nedostatka putnih isprava ili humanitarnih razloga. Zemlje Europske unije stoga trebaju osigurati okružje koje štiti i zagovara temeljno dostojanstvo i prava ljudi, bez obzira na njihov pravni status. To ujedno uključuje i pružanje potpore i raznih mogućnosti migrantima kako bi se izdigli iz oskudice u kojoj se nalaze.

Solidarnost i različitost

Europska unija je 2000. godine počela koristiti moto „jedinstvo u različitosti”. Mi vjerujemo u njega i nastojimo ga provesti u Zajednicama kršćanskog života diljem svijeta. Značenje toga mota za Europsku uniju trebalo bi biti sljedeće: „Europljani su stvorili Europsku uniju kako bi zajedničkim snagama radili na miru i blagostanju, dok ih istovremeno obogaćuje mnoštvo različitih kultura, tradicija i jezika”.[8]

Potičemo Vas i pozivamo da radite u korist ovog mota promovirajući sve prilike u kojima se ljude diljem Europe poziva na izmjenu iskustava i istinsko razumijevanje suprotnog stajališta. Mi u Zajednici kršćanskog života vjerujemo da će to biti veliki korak jer kad se počnemo istinski otvarati drugome i pokušamo razumjeti njegovo stajalište, shvatit ćemo da ne možemo prisiliti druge da budu kao mi. Počet ćemo shvaćati da naš mir i blagostanje zaista počiva na razumijevanju različitih kultura i tradicija te da različitost ne predstavlja prijetnju, već prednost našem identitetu kao pojedincima i državama članicama jer svojom tradicijom i kulturom obogaćujemo jedni druge.

Smatramo da ćemo, kada ovaj moto bude pretvoren iz lijepih riječi u djelo, moći početi razumijevati i provesti u stvarnost posljedicu koja iz njega proizlazi – solidarnost.

To je najčešće spominjana riječ na svim razinama u Europskoj uniji. Mnogi od nas različito definiraju značenje solidarnosti i način na koji bi se ona trebala provoditi u praksi. Mi smatramo da solidarnost nije sažaljenje niti podnošenje. Vjerujemo da ključ za njezino razumijevanje leži u shvaćanju i provedbi „jedinstva u različitosti”. To podrazumijeva da i unutarnje i vanjske zemlje članice Europske unije počnu istinski shvaćati srž problema koji postoje u Europi i svijetu. Korak u tom smjeru bilo je i osnivanje Fonda solidarnosti Europske unije[9] čiju važnost podupiremo i priznajemo, ali vas ujedno želimo potaknuti na provjeru upravljanja prikupljenim sredstvima kako bi osigurali da zaista dođu u ruke onima kojima je to najpotrebnije. Isto tako vjerujemo da opseg toga fonda treba uključivati (barem) stanovništvo u susjednim zemljama, kao što su zemlje na Mediteranu ili Balkanu. Postoje i mnoga druga područja u kojima mi, Europljani, trebamo biti aktivniji u solidarnosti s drugima, neovisno o tome tko su i od kuda potječu ti drugi. Pozivamo vas da radite te nastojite ne ostaviti stvari nepromijenjenima kad je riječ o pitanjima solidarnosti.

Vjerujemo da ćemo, kada moto Europe bude proveden u djelo, mi, Europljani, uistinu započeti izgrađivati jednu Europu sastavljenu od mnogo različitih i raznolikih pojedinaca, živeći zajedno u miru, istinskoj solidarnosti i jedinstvu.

Potpisali u ime Zajednice kršćanskog života u Europi (12,000 članova u 18 zemalja Europske unije)

Euro-tim ZKŽ-a

Leonard Becchetti (ZKŽ u Italiji)

Adelaida La Casta Muñoa (ZKŽ u Španjolskoj)

Chris Micallef (ZKŽ na Malti)

Jonathan Henwood (ZKŽ na Malti)

Agnès Rausch (ZKŽ u Luksemburgu)