NAKA PAPA BUDE SVET, MUDAR I PUN LJUBAVI – Miroslav Radić


Nakon oduševljenja pontifikatom pape Ivana Pavla II. novom papi Benediktu XVI. nije bilo lako zadovoljiti visoka očekivanja koja su vjernici i svijet pred njega postavili. Novi Papa nije ni mogao ni htio kopirati staroga nego je Crkvu vodio na svoj način i u svome vremenu i okruženju. Njegov način nije bio toliko ad extra nego ad intra. Nije toliko putovao kao prethodnik nego je radije druge primao u Vatikanu i u osobnom razgovoru i evangelizaciji sugovornika nadao se da će oni po povratku u svoje države i sredine te poruke, snagom svojih pozicija, prenijeti mnogima. Benedikt je nastojao preko svojih mnogih duhovno-teološko-filozofskih knjiga djelovati na savjesti, razum, vjeru i život čitatelja ali pitanje je koliko je ljudi čitalo njegove knjige i razumjelo ono što su pročitali te nastojalo živjeti pročitano. Mnoge mudre i proročke riječi pape Benedikta tek trebaju u budućnosti biti shvaćene i prihvaćene jer su oduvijek proroci bili neshvaćeni i neprihvaćeni u svome vremenu i od svojih najbližih. Mislim da se to dogodilo i sa ovom Papinom odlukom odstupanja od papinske službe i da će tek budućnost pokazati, nakon što prođu sve analize i medijska nagađanja, koliko je ona bila mudra i svrhovita najprije za Crkvu a onda i za svijet.

Papa je samo čovjek i pošto nema idealnog čovjeka nema ni idealnog pape. Papa može i treba imati neke kvalitete i ako ih ima više onda će i papa biti bolji i moći će bolje ispuniti zadaće koje se od njega očekuju u katoličkoj Crkvi, te i one zadaće koje svijet od jednog pape očekuje koje se nerijetko razlikuju od zadaća Crkve. Najprije papa mora imati puno vjere, duha, mudrosti, snage i ljubavi kako bi mogao nositi teret odgovornosti koju iziskuje služba vođenja i služenja zajednici koja broji preko milijardu članova koliko ih ima katolička Crkva.

Novi papa ne počinje sve novo nego na preko dvije tisuće godina starim temeljima nastavlja graditi dalje uz veće ili manje preuređivanje ili dograđivanje Crkve. Volio bih da prozore koji su u Crkvi na II. Vatikanskom koncilu otvoreni još više otvori i da kroz njih uđe nova svježina u Crkvu. Vjetar pozitivnih promjena u Crkvi neka krene iz Vatikana, pa preko Europe neka se proširi po cijelom katoličkom svijetu.

Kao vjernik volim Crkvu i sve ono što je u njoj dobro i sveto od prvih Duhova do danas jer znam da ona nije samo ljudska nego i Božja stvarnost, da je ona želja samog Krista i da u njoj i po njoj djeluje Duh Sveti na nama često nedokučive i neshvatljive načine. Isto tako me žalosti kada se u Crkvi događaju negativnosti po njenim članovima ili službenicima. Stoga bih poželio da budući papa ima kvalitete oba svoja prethodnika a to su svetost i mudrost i da ima ljubavi za svakog čovjeka. Svetost koja će uključivati duboku duhovnost, molitvu, žrtvu i služenje i mudrost po kojoj će moći prepoznati pozitivno u Crkvi i svijetu i unaprjeđivati ga, ali i negativno i znati ga osuditi i iskorijeniti ma gdje bilo i ma koliko to teško bilo i boljelo.

Iznad svega želim papu punog ljubavi i Ljubavi. Ljubavi o kojoj govori sveti Pavao u svome Hvalospjevu ljubavi ( usp. 1Kor 13,1-13 ), Ivan u svojoj prvoj poslanici ili Matej u evanđelju koji potiče na ljubav prema najmanjoj braći ( usp. Mt 25.40 ). Svakako želim papu punog agape ljubavi kakvu je živjela i provodila blažena Majka Tereza.

Poželio bih također da budući papa zagovara i provodi u Crkvi jednostavnost, pravednost, siromaštvo, zajedništvo i optimizam. Teško će sve te karakteristike biti spojene u jednoj osobi ali kardinali će znati, vođeni svojim procjenama i pomoću Duha Svetoga, prepoznati tko ih ima u većoj mjeri i ne sumnjam da će izabrati najboljeg papu koji će radosno voditi Crkvu naredno vrijeme puno izazova, a koje vrijeme nije bez njih?!

Miroslav Radić, Rijeka ožujak 2013.