{"id":770,"date":"2023-09-04T20:40:11","date_gmt":"2023-09-04T20:40:11","guid":{"rendered":"http:\/\/pubweb.carnet.hr\/zkz\/?p=770"},"modified":"2023-09-11T05:46:44","modified_gmt":"2023-09-11T05:46:44","slug":"poruka-clanovima-zkza-od-p-artura-sosse-amiens-06-08-2023","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zkz.hr\/?p=770","title":{"rendered":"Poruka \u010dlanovima ZK\u017da od p. Artura Sosse, Amiens, 07.08.2023"},"content":{"rendered":"
\"\"

Logo 18. Svjetske skup\u0161tine ZK\u017d-a, Amiens, Francuska 2023<\/p><\/div>\n

XVIII. Svjetska skup\u0161tina Zajednice kr\u0161\u0107anskog \u017eivota (ZK\u017d)<\/strong><\/p>\n

La Providence, Amiens, Francuska – 7. kolovoza 2023<\/p>\n

Arturo Sosa general S.J.<\/strong> – crkveni asistent\u00a0 svjetske ZK\u017d<\/p>\n

 <\/p>\n

<\/h1>\n

<\/h1>\n

<\/h1>\n

 <\/p>\n

Razlu\u010divanje puteva nade<\/h1>\n

Velika mi je radost biti s vama na ovoj osamnaestoj Svjetskoj skup\u0161tini ZK\u017d-a u Amiensu. Na na\u0161em prvom zajedni\u010dkom susretu u Buenos Airesu govorio sam kao crkveni asistent svjetskog ZK\u017d-a o va\u017enosti razlu\u010divanja kao povla\u0161tenog alata za izgradnju Zajednice ignacijevskih laika u svijetu. Danas, pet godina kasnije, mogu re\u0107i da smo koristili ovaj alat razlu\u010divanja i da se osje\u0107amo zahvalno i jo\u0161 jednom u Bo\u017ejim rukama.<\/p>\n

 <\/p>\n

Dok promatramo djelovanje svjetske zajednice na razli\u010ditim podru\u010djima njezina apostolata:<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n
<\/td>\nU poticanju rasta duhovnog \u017eivota<\/strong> koji je suo\u010den s ravnodu\u0161no\u0161\u0107u.<\/td>\n<\/tr>\n
<\/td>\nU skrbi o vitalnim procesima u obiteljima <\/strong>\u00a0u svoj njihovoj raznolikosti.<\/td>\n<\/tr>\n
<\/td>\nU pomo\u0107i mladim ljudima<\/strong>, koji se suo\u010davaju sa destruktivnom okolinom<\/td>\n<\/tr>\n
<\/td>\nU radu s isklju\u010denima i siroma\u0161nima<\/strong> koji se suo\u010davaju sa socijalnom isklju\u010divosti<\/td>\n<\/tr>\n
<\/td>\nU inicijativama brige o zajedni\u010dkom domu<\/strong> koji je suo\u010den sa sebi\u010dno\u0161\u0107u i eksploatacijom<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Na svim tim podru\u010djima vidim da svijet treba mu\u0161karce i \u017eene, poput vas, koji znaju u\u0107i u isti dijalog koji nam sveti Ignacije predstavlja u kontemplaciji o Utjelovljenju. U razgovoru u kojem on sagledava stanje u svijetu i mi dolazimo do istog izbora: “otkupimo ljudski rod<\/em>“. Odva\u017ean izbor koji se na prvi pogled \u010dini nemogu\u0107im, ali je mogu\u0107 stavljanjem svake nade u potvrdan odgovor male i divne \u017eene iz Nazareta.<\/p>\n

Razlu\u010divanje i nada idu ruku pod ruku u Bo\u017ejem odnosu sa svijetom.\u00a0 Ba\u0161 kao \u0161to to mo\u017ee biti na na\u0161em putu kao Zajednice kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. Odabirom mota ove svjetske skup\u0161tine “Razlu\u010divanja putova nade”, \u017eeljeli ste ujediniti razlu\u010divanje<\/strong> i nadu<\/strong>, \u0161to mi danas omogu\u0107uje da s vama produbim njihovo zna\u010denje u ignacijevskoj duhovnosti.<\/p>\n

 <\/p>\n

Nada u Ignacijevu \u017eivotu<\/strong><\/h2>\n

Ako zajedno krenemo na putovanje kroz \u017eivot svetog Ignacija, vidimo da je nada kompas tijekom njegova hodo\u010da\u0161\u0107a koja vodi njegove korake. Sjetimo se kako, na svom putu u Jeruzalem[1]<\/sup><\/a>, 1523. \u2013 prije 500 godina \u2013 Ignacije nije \u017eelio povesti suputnike da mu pomognu, niti je \u017eelio materijalno uzdr\u017eavanje …; \u017delio je samo imati Boga kao uto\u010di\u0161te i tako rasti u tri teolo\u0161ke kreposti: ljubavi, vjeri i nadi. Ignacije je na svojim putovanjima ponavljao da je “ovo pouzdanje, ovu ljubav i ovu nadu, \u017eelio imati samo u Bogu”. Za Ignacija je nada bila na\u010din putovanja, hodo\u010da\u0161\u0107e kako putovima \u017eivota tako i duhovnog iskustva. Danas stavljamo svoje mobilne telefone u “AIR PLANE MODE” na na\u0161im putovanja ili tako da nas nitko ne ometa. Sveti Ignacije se stavio u “HOPE MODE” tj. u \u201eMOD NADE\u201c kako bi slijedio putove kojima ga je samo Gospodin mogao povesti.<\/p>\n

\u201eHOPE MODE (MOD NADE)\u201c, na po\u010detku \u017eivota svetog Ignacija, bila je osobno duhovno u\u010denje izme\u0111u Boga i njega samog. Kasnije je to postalo zajedni\u010dko iskustvo, zajedni\u010dka i institucionalna nada. Kad su se prvi drugovi sreli u Veneciji, godinama kasnije, kako bi zajedno poku\u0161ali oti\u0107i u Jeruzalem i provesti \u017eivot za spas du\u0161a, njihovi [2]<\/sup><\/a>planovi nisu uspjeli, ali njihova nada u Kristu nije dozvolila da njihovi \u017eivoti ostanu paralizirani i preselili su se u Rim, kako bi se stavili na raspolaganje Papi.<\/p>\n

Budu\u0107i da su se stavili u \u201emod nade \u2013 HOPE MODE\u201c<\/em>, nastala je Dru\u017eba Isusova.<\/p>\n

Ta se nada prvih isusovaca iskristalizirala u Konstitucijama kao najbolje sredstvo za jedinstvo i o\u010duvanje Dru\u017ebe Isusove. Sveti Ignacije ostavio nam je u ba\u0161tinu nadu u Konstitucijama kao najbolje sredstvu da se utvrdi tijelo Dru\u017ebe. Dakle, “stavljanje nade samo u Njega”[3]<\/sup><\/a> pokazuje se najboljim na\u010dinom o\u010duvanja i unapre\u0111ivanja onoga \u0161to se udostojio zapo\u010deti.<\/p>\n

Kada je Svjetsko vije\u0107e ZK\u017d-a, nakon svog razlu\u010divanja, izabralo milost koju je \u017eeljelo posti\u0107i u ovoj Svjetskoj skup\u0161tini, zatra\u017eiti od Gospodina da joj poka\u017ee svoje putove, \u017eeljelo je potra\u017eiti put kreativne nade koji \u0107e mu pomo\u0107i da krene naprijed u hodo\u010da\u0161\u0107u koje ZK\u017d razvija od posljednjih Svjetskih skup\u0161tina, posebno ovih posljednjih u Bejrutu i Buenos Airesu. Ta nada u Krista bit \u0107e duhovno jamstvo ukoliko bude i kreativna i razlu\u010diva.<\/p>\n

<\/h2>\n

Nada u Boga Stvoritelja<\/h2>\n

U duhovnim vje\u017ebama sveti Ignacije predstavlja nadu kao znak utjehe, zajedno s drugim krepostima vjere i ljubavi. Gdje se pove\u0107avaju ove tri kreposti, ondje je i Bog. A gdje nema nade, tu je suho\u0107a, nepovjerenje i uznemirenost. Zato u svom Duhovnom dnevniku Ignacije povezuje nadu i pomirenje s Bogom, kao povratak izgubljenom predanju, prevladavanju duhovne mlakosti i novoj otvorenosti za prisnost s Bogom[4]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Nada je duhovno jamstvo Bo\u017eje prisutnosti. To je istodobno korijen i plod Bo\u017ejeg iskustva. Ali sveti Ignacije upozorava da se nada mora vi\u0161e polagati u stvari “gore” nego u stvari “dolje”, vi\u0161e u Stvoritelja nego u stvorene stvari, odnosno ne u njih. I upravo ovdje Ignacije tra\u017ei od nas da produbimo svoj duhovni \u017eivot, jer ako je nada jamstvo pouzdanja, vjere u Boga, to je nada koja se ne odnosi samo na duhovno, ve\u0107 i na materijalno.<\/p>\n

Rije\u010dima pape Franje: “Razlu\u010dena nada poti\u010de nas da djelujemo hrabro i odva\u017eno, uzdaju\u0107i se u vodstvo Duha Svetoga i mudrost koju nam daje, da donosimo odluke u skladu s Bo\u017ejom voljom”[5]<\/sup><\/a>.<\/p>\n

Nada u Boga Stvoritelja poziv je na prevladavanje proturje\u010dja u na\u0161em \u017eivotu dok \u017eivimo pouzdaju\u0107i se u Boga i koriste\u0107i se materijalnim sredstvima. Umjesto toga, to je poziv da\u00a0 ta dva temeljna stupa \u017eive u kreativnoj apostolskoj napetosti. Ako nismo ukorijenjeni u pravoj nadi, na kraju \u0107emo sve svoje pouzdanje staviti u stvorene stvari, a ne u njihova Stvoritelja. Sredstva \u0107emo u\u010diniti ciljem. No, u isto vrijeme, potrebna su nam ljudska, materijalna i institucionalna sredstva za provo\u0111enje na\u0161ih apostolata kao suradnika s Gospodinovim poslanjem. Mogu\u0107e je \u017eivjeti kreativno tu napetost izme\u0111u potpune ovisnosti o Bogu i potrebe za materijalnim sredstvima, prema duhovnosti sv. Ignacija, ako se borimo pod zastavom siroma\u0161nog i poniznog Isusa. Siroma\u0161tvo kao nenavezana ljubav, kao decentralizacija koja dovodi do davanja vlastitog \u017eivota, \u010dak i prihva\u0107anja poni\u017eenja, kako bi se postigla poniznost besplatnog slu\u017eenja, ono je \u0161to omogu\u0107uje doprinos no\u0161enju Gospodinova kri\u017ea.<\/p>\n

 <\/p>\n

Nada i siroma\u0161tvo<\/h2>\n

Za Ignacija je siroma\u0161tvo jedna od onih stvari pred kojima moramo “postati ravnodu\u0161ni” kako bismo slijedili Gospodina[6]<\/sup><\/a>. Ali ovaj Gospodin kojem slu\u017eimo, to je Isus Krist, siroma\u0161an i ponizan, tako da je u duhovnom \u017eivotu siroma\u0161tvo pokreta\u010dka snaga koja nas ja\u010da u na\u0161oj istinskoj nadi u Boga. Za Ignacija nije dovoljno afektivno siroma\u0161tvo, nenavezanost, nego djelotvorno i stvarno siroma\u0161tvo, u kojem vjera, nada i ljubav idu ruku pod ruku.<\/p>\n

Kada se nada u Boga \u017eivi u pravom siroma\u0161tvu, nadahnutom evan\u0111eljem, odabranom, a ne nametnutom nepravednim strukturama dru\u0161tva, upotreba sredstava \u017eivi se u ovisnosti i sigurnosti: ovisnosti o Bogu i sigurnosti u Njegovu providnost. Evan\u0111eosko siroma\u0161tvo \u010dini nas ovisnima o Bogu i daje nam sigurnost u na\u0161em poslanju, jer \u0107e nam On pomo\u0107i prona\u0107i sredstva (materijalna i duhovna) da poslanje ispravno i izvr\u0161imo. Evan\u0111eosko siroma\u0161tvo \u010dini vjerodostojnom na\u0161u nadu da \u0107emo raditi za pravdu, kao \u0161to op\u0107a na\u010dela ZK\u017d-a isti\u010du:<\/p>\n

Napose smo svjesni prijeke potrebe da radimo za pravdu zauzimanjem ponajprije za siromahe, i jednostavnim na\u010dinom \u017eivota, koji izra\u017eava na\u0161u slobodu i solidarnost s njima. (Op\u0107a na\u010dela ZK\u017d-a, br. 4). <\/em><\/p>\n

Nada je ponovno ujedinila zna\u010denje Bo\u017eje providnosti i neizbje\u017enog razlu\u010divanja u odabiru sredstava koja su nam potrebna za poslanje, za potporu ZK\u017d-a i za na\u0161 profesionalni i obiteljski \u017eivot. Nada je krepost koja produbljuje na\u0161 odnos s Bogom, na\u0161e povjerenje u Njega i Njegovu providnost prema nama. Kao takva, sva materijalna i institucionalna sredstva mogu se koristiti ili ne moraju, u mjeri u kojoj nas pribli\u017eavaju<\/em> Bogu i pribli\u017eavaju zna\u010denju poziva na koji smo pozvani i koji smo odlu\u010dili slijediti.<\/p>\n

Nakon prepoznavanja izmoljene i pra\u0107ene duhovne utjehe, nada nam se predstavlja kao nu\u017ena pokreta\u010dka snaga razlu\u010divanja o sredstvima koja trebamo koristiti u poslanju: na apostolskim podru\u010djima, u \u017eivotu Zajednice i u na\u0161em osobnom i obiteljskom zalaganju u svijetu. Ono \u0161to kr\u0161\u0107anska nada promi\u010de i tra\u017ei od zajednice je ispravna namjera u kori\u0161tenju sredstava, s ignacijevskom indiferentno\u0161\u0107u, bez pouzdanja samo u stvari, ali i bez zakopavanja primljenih talenata i dobara.<\/p>\n

\u00a0<\/strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n

Sidro na\u0161e nade<\/h2>\n

Sveti Ignacije je u svojim pismima volio govoriti o “stavljanju sidra na\u0161e nade u Boga”[7]<\/sup><\/a> kao nu\u017enom stavu u te\u0161kim trenucima koji zahtijevaju razlu\u010divanje. Baciti sidro, to zna\u010di usidriti se u Bo\u017eju dubinu, to je poziv na radikalnost nade u Kristu, da postignemo milost da budemo ono na \u0161to nas je On pozvao. \u0160to \u0107e na\u0161a nada biti radikalnija, to je vi\u0161e usidrena u Kristu, i to \u0107emo bolje prona\u0107i putove koji nas vode da \u017eivimo bogatstvo na\u0161eg poziva. To zna\u010di da ako ZK\u017d \u017eivi milost nade u Kristu, bit \u0107e ono \u0161to je pozvana biti: zajednica ignacijevskih i apostolskih laika.<\/p>\n