Dragi Zamećani i svi posjetitelji naše župne stranice!
Kao svećeniku, isusovcu, veselje mi je napisati nekoliko riječi o mom pozivu kojeg je Gospodin posijao u obitelji Šujević i župi Srca Isusova Zamet.
Rođen sam 26.02.1978. godine u Rijeci, uz roditelje, Gabrijelu i Marčela, imam i dvije sestre, Sandru i Irenu, i dva brata, Danijela i Josipa. Zaređen sam za svećenika u lipnju 2009. Godine u Zagrebačkoj katedrali s još šestoricom svoje subraće, a mladu misu sam proslavio u srpnju iste godine na župi Srca Isusova na Zametu u Rijeci. Odrastao sam na toj župi i upoznao s vremenom sve više isusovaca te tako i Družbu Isusovu: način rada, apostolate, isusovačku duhovnost kao član Zajednice kršćanskog života i Duhovne vježbe kao specifičnost i neiscrpno vrelo duha Družbe Isusove.
Kako sam se odlučio biti Isusovac, redovnik i svećenik? Mogu reći, prije svega tu je bila moja obitelj, u kojoj je Gospodin bio prisutan na jedan ljudski način, i davala mi prve smjernice kršćanskog života, mama me učila prve molitve, tata prve primjere sebedarja, pa prvi zajednički odlasci na mise, večernje obiteljske molitve… i tako mi moja obitelj udarila prve temelje vjere i razvila pogled na istinske vrijednosti. S druge strane, tu je bila župa vođena od patara isusovaca, na kojoj sam upoznavao vjeru i rastao pomalo u njoj. Od p. Ante Vukoje, p. Šimića, p. Slokara, p. Harjača, p. Jedvaja, p. Hartlya, do brata Franje i p. Mirka Vukoje koji su me otpratili u isusovce. Od ministriranja, vjeronauka, do zajednice i molitve mladih, nogometa, duhovnih vježbi, lista mladih „Susret“ i rada na skeli fasade naše drage zametske ljepotice do Zajednice Kršćanskog Života… sve je ostavilo traga.
Na župi sam stekao i istinske prijatelje (tko bi ih sad sve nabrojit mogao…) koji idu istim kršćanskim putem, vjeruju i žrtvuju se za iste kršćanske ideale ostvarujući se u različitim zvanjima. Potpora, međusobno ohrabrenje, podjela iskustava i razmišljanja pomogla nam je i još pomaže u zajedničkom rastu. Pokazuje se istinom da je zajednica za kršćanina mjesto susreta s živim Gospodinom i nepresušno vrelo za život: Obitelj i Župa. Zahvaljujem Gospodinu na obojem.
Ali, nije uvijek sve baš bilo bistro i trebalo je prijeći neke prepreke i naći put kojim ić. Nakon završene zametske osnovne škole i salezijanske klasične gimnazije krenuo sam na studij prava još nejasne ideje o svome životnom putu. Taj studij mi nije “legao” te se nakon dvije godine “mučenja” ispisujem i provodim godinu dana tražeći nekakav posao i u razmišljanju, molitvi i redovitoj Svetoj misi, traženju i razlikovanju vlastitog zvanja – Gospodine, gdje se mogu ostvariti? Sada se treba odlučiti za život! I tada Gospodin pokazuje da se uvijek brine za svoje – javlja se želja za svećeništvom – biti isusovac. Ta se želja polako pročišćavala i jačala.
Tako je oblikovano moje zvanje i odluka da postanem isusovac. U rujnu 1999. krenuo sam za Split u Novicijat Družbe Isusove (brat Franjo me vozio a pratila me i dvojica vjernih – Srki i Emo), nakon toga Studij filozofije u Zagrebu, slijede praksa u Osijeku, Studij teologije u Rimu gdje sam zaređen za đakona. Godinu kao đakon, a zatim i svoju prvu godinu svećeništva služio sam na župi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu, u Zagrebu.
I evo na službi Gospodinu i našem narodu – kako bi naš utemeljitelj sv. Ignacije rekao: Sve na veću slavu Božju!
Objavljeno: Ignacijev put br. 48, 2009.
Interview sa p. Sebastijanom Šujevićem, DI, kao novoimenovanim provincijalom DI (2023), kao i svjedočanstvo rasta u ZKŽ-u možete pogledati ovdje: