Prije svega ZKŽ

Prije nego li smo poklonici duhovnosti svetog Ignacija, ili prijatelji isusovaca – zajednica smo onih koji žele kršćanski živjeti. Stoga je polazna meditacija naše duhovnosti: “Bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko” (Dj 2,44). To se združenje zbiva po Duhu Svetom, koji je duša i smisao ZKŽ-a. On je i presudni čimbenik naše formacije; jer tek Duhom zahvaćeni, zažareni, oslobodeni – mi postajemo ZKŽ. Po Duhu se prepoznajemo kao zajedničari istih vrijednosti. I po istom Duhu smjelo i radosno jedni drugima pristupamo u istini. Prije nego smo škola duhovnog života, mi smo praksa. Učimo dajući se poučavati. Rastemo priznajući da griješimo. Ništa nije tako tuđe ZKŽ-u nego stanje “ja sam kao dobar” – “ti si kao dobar”, i sve je ovo “kao dobro”. Plod takvog nečeg je duhovna sterilnost i dosada. Nasuprot tome vrelo naše vitalnosti je istina, i to ona koja našu oholost učini jadnom, prije nam duh oslobodi. Ne zaboravimo da pravilo našeg međusobnog ophođenja, nije bon-ton, nego evanđelje. Stoga se od voditelja grupa očekuje da zahtjeva i potiče produbljenu zajedničku molitvu, te da razobličuje svako maskiranje stvarnog ozračja u grupi.

ZKŽ je zajednica smjelih ljudi, onih koji misle kreativno, djeluju konstruktivno, i usuđuju se živjeti evanđeoski opasno. Susreti su prilika da iznesemo ideje i inicijative. Članovima ZKŽ-a je strana pasivnost, stav promatrača ili duhovnog parazitiranja. Sva ta načela vrijede i za privatni život – očekuje se odgovornost za studij, posao i obitelj.

Parafrazirajmo poznate riječi i primijenimo: Ne pitaj što je ZKŽ učinio za tebe – već što si ti učinio za ZKŽ? Ako još nisi ništa, kad ćeš? I ne zaboravi da nikad nećeš biti mlađi nego sad, nikad jači i nikad pameću svježiji. Isus te treba, on čeka. Stoji na vratima tvoga srca i kuca. Otvori mu. Ako ni to ne znaš – onda ga zamoli da sam provali.

p. Luka Rađa, DI
Pisano za Obavijesti 25 listopada 2000.