Što je ZKŽ?


Što je ZKŽ?

Zajednica kršćanskog života (ZKŽ) je međunarodna laička i apostolska zajednica, čiji su članovi prihvatili model duhovnog života, nadahnut Duhovnim vježbama sv. Ignacija, tražeći i otkrivajući Božje djelovanje u njihovom svakidanjem životu.

Zajednica kršćanskog života nije toliko organizacija, nego način života. Prihvaćamo ovaj način života kao sredstvo koje nam omogućuje da spojimo svoju vjeru i naše živote tako da budemo svjesni da Bog djeluje u svakom njihovom aspektu. Neki od nas dolaze u ZKŽ bez ikakvog prethodnog iskustva Ignacijeve duhovnosti; drugi dolaze nakon otkrivanja ignacijanske duhovnosti na različite načine, npr. nakon obavljenih duhovnih vježbi. Sastajemo se redovito u malim grupama kako bismo zajedno molili i dijelili, podržavajući jedni druge kroz uspone i padove na našem životnom putu. Slušajući jedni druge rastemo, kako bismo razumjeli sami sebe, produbljujemo svoj odnos s Bogom i jasnije otkrivamo kako smo svatko od nas osobno, ali i kao zajednica pozvani odgovoriti na Božju ljubav.

Zajednica je prisutna u više od 75 zemalja. Hrvatska Zajednica kršćanskog života punopravni je član svjetske zajednice od 2003.

Korisno je pred očima imati jasnu sliku što je nadahnuće i cilj ZKŽ-a.

NADAHNUĆE I CILJ ZKŽ-a

1) Ono što je članovima ZKŽ-a zajedničko, i što nas je pokrenulo jest činjenica da smo doživjeli Božju ljubav. Budući da je ljubav pokrenula i druge duhovne zajednice, pitamo se stoga: po čemu je ZKŽ specifičan? Odgovor je: po tome što smo od širokog spektra vrlina ljubavi – mi iskusili njene specifične vrline, a to su: njena nesputanost, kreativnost, neformalnost, adaptativnost.

2) Ponešeni tim doživljajem ljubavi mi joj spontano i neodoljivo želimo uzvratiti. Time što se u nama pokrenuo proces uzvraćanja: mi postajemo slični Bogu, ulazimo u partnerski odnos s njime. Ali istovremeno rastemo kao ljudi, ulazeći u puninu svoje naravi. To što sam od pasivne ljubavi (ljubljen sam) prešao na aktivnu ljubav (ljubim) – čini me radosnim.

3) Prostor u kom se događa uzvrat te ljubavi jest moja svakodnevnica. Sve što radim, i svi koje susrećem su prilike da onoj početnoj ljubavi uzvratim ljubavlju. Time svakodnevnicu pobožanstvenjujem, Sve mi postaje bogojavljenje. Slikovito kazano oslobađam anđela iz kamena.

4) Reći ćete: pa to rade i druge duhovne zajednice. Odgovor je: mi to radimo nošeni, gore spomenutim, osobitim vrlinama ljubavi. Stoga je naše djelovanje u svemu nosi oznaku razborite ljubavi nošene po načelima razlikovanja duhova.

  1. Razborita ljubav jest ona koja je gleda u bit stvari, a ne tek na naviku ili pravilo.
    Primjer: U mom samostanu večera počinje već u šest uvečer. Ako bi to netko doveo u pitanje, neki bi se pobunili jer se dira “drevne i svete odredbe”. Meni nije problem doći kasnije na večeru jer znam da je večeravanje u šest nema veze sa svetošću, nego je uvedeno za vrijeme uzbuna nad Zagrebom kako bi se koristilo dnevno svijetlo. A po zakonu inercije odredba je ostala, makar su razlozi prestali. (Primjeti – da me ovom pravilu poučila ona početno dožiljvljena ljubav.)
  2. Razlikovanje duhova je duhovna snalažljivost. Nutarnji kompas koji ti pokazuje siguran pravac, i onda kad si okružen onima koji drugačije misle.
    Primjer: Pitam se da li poslije nove godine krenuti sa tečajem ignacijanske duhovnosti? Razlozi protiv: rizik da se ljudi neće odazvati, rizik da neću dobiti predavače, rizik da ću biti izrugan zbog nedoraslosti zadatku … Razlozi za: ako bi Bogu bio drag taj projekt on će ga i poduprijeti, makar stvar i ne uspjela imat ću zadovoljstvo da sam bar pokušao, u ostalom tečaj bi mogao i uspjeti. Ok, krenut ću s tim. (Primjeti da me ovom pravilu poučila ona početno doživljena ljubav.)

5) Ali proces se ne zaustavlja.
Ja želim u svoje iskustvo uvoditi i druge. Želim da i oni dožive istu ljubav, da joj kao i ja požele uzvratiti, da su zbog toga radosni, da njome poneseni preobražavaju svoju svakodnevnicu. Postavlja se pitanje: na koji način druge uvoditi u to iskustvo? Odgovor je: po našim misijskim djelima. A ta misijska djela odredujemo nošeni od ona dva ključna principa: razboritom ljubavlju i razlikovanjem duhova. Stoga će naša misijska djela nositi našu specifičnost, i neće biti u koliziji sa misijskim djelima drugih duhovnih zajednica. Ona bi mogla biti: učitelji kulture savjesti, učitelji kršćanske meditacije, savjetnici kod izbora zvanja ili zanimanja, voditelji duhovnih vježbi, organizatori ljetovanja za mlade.

6) Kroz sve ove korake ohrabrenje i mjesto za podjelu iskustava pronalazimo u zajednici.

Ok, idem sada. Imam večeras molitveni susret, malo ću sve ovo još kroz nju provući. A i vas.

Od srca,

p. Luka Rada
7. prosinca 2000.

 

Način života u ZKŽ-u

ZKŽ nema određenih pravila za zajednički život, već vrlo fleksibilne smjernice opisane u Općim načelima, koja pomažu oblikovati naše živote.

Tri su bitne karakteristike načina života u ZKŽ-u:

  • Duhovnost: živa molitva – Trudimo se moliti svaki dan, učeći meditirati o Svetom pismu i razmišljati o Božjem djelovanju u našim životima. To nam pomaže da rastemo u osjetljivosti za putove kojima nas Bog vodi. Naš odnos sa živim Isusom vidimo kao središnji dio našeg života. Mi rastemo u našem iskustvu duhovnih vježbi svetog Ignacija kroz duhovne vježbe i korištenjem Ignacijevih načina molitve.
  • Zajednica: duhovna obitelj – Na našim redovitim sastancima u skupinama od 6 do 8 osoba, slušamo se međusobno kako je Bog u nama djelovao, razgovaramo na način duhovnog razgovora (tzv. “Magis krug”), jedni druge podržavamo i potičemo u produbljivanju našeg zajedništva s Bogom. Na nacionalnim, regionalnim i svjetskim susretima povezujemo se sa širom zajednicom i širimo vidike.
  • Poslanje: služenje s ljubavlju – Kristovi smo suradnici u njegovom poslanju da se širi kraljevstvo Božje gdje god živimo ili radimo. Kroz osobnu i zajedničku molitvu svatko od nas otkriva poziv na služenje Kristu u svojoj obitelji, na poslu, u župi, u lokalnoj zajednici i u svijetu, djelujući u organizacijama koje rade na reformi nepravednih struktura društva.
Rad u skupinama, svjetska skuština ZKŽ-a, Amiens 2023

Rad u skupinama, svjetska skuština ZKŽ-a, Amiens 2023

Povezanost Družbe Isusove i svjetskog ZKŽ-a

Zajednica kršćanskog života, kao nasljednica Marijanskih kongregacija, koje su nastale pred više od 450 godina kao način života plodova duhovnih vježbi sv. Ignacija za laike i osnovane upravo od Isusovaca, i danas je čvrsto povezana sa družbom Isusovom. Sam p. general (danas p. Arturo Sossa DI) je crkveni asistent ZKŽ-a, a u njegovo ime imenuje vice asistenta (danas je to p. p. José de Pablo DI). Svaka nacionalna zajednica također ima imenovanog crkvenog asistenta. Svaka skupina bira duhovnog pratitelja, koji je, ukoliko je moguće, pater isusovac.

U preferencijama Družbe je rad sa laicima u ZKŽ-u među prioritetnim apostolatima, što je vidljivo i u redovitom sudjelovanju p. generala na svjetskim skupštinama ZKŽ-a. (vidi posljednja skupština ZKŽ-a, Amiens 2023).

 

p-Arturo-Sossa-govor-CLC-u-2

Govor generala p. Artura Sosse DI, na svjetskoj skupštini ZKŽ-a, Amiens 2023

p-Arturo-Sossa-govor-CLC-u

Susret sa generalom p. Arturo Sossa DI, na svjetskoj skupštini ZKŽ-a, Amiens 2023

Povijest svjetske ZKŽ

Kako bismo dublje razumjeli svoj identitet, važno je poznavati i našu povijest. ZKŽ je osnovana 1563. godine, kada je isusovac Ivan Leunis okupio grupu studenata laika na Rimskom kolegiju da formiraju Bratstvo Naše Gospe, poznatije kao Marijanske kongregacije. Zajednica je rasla i potvrdio ju je papa Grgur XIII 1584. godine. Kada je Drugi vatikanski koncil potaknuo grupe poput Marijanskih kongregacija da ponovno otkriju svoje izvorne korijene, neke su Marijanske kongregacije nastavile kao i prije, dok su druge postale Zajednice kršćanskog života 1967 godine. To više nije bila samo promjena naziva, već je označavao i preporod, gotovo kao novi početak. Ovaj novi identitet ZKŽ-a izražen je u Općim načelima, odobrenim 1971. i revidiranim 1990, te u drugim pratećim dokumentima, poput Karizme ZKŽ-a.