Trst, susret regije ZKŽ Adriatik 2014
Dana Gospodnjih od 29.05.-01.06. 2014. U Trstu održan je prvi regionalni susret ZKŽ-a Italije, Hrvatske, Slovenije i Austrije pod nazivom Adriatica .Član ZKŽ RIjeka i eurolink naše zajednice Nikola Trubić sudjelovao je na cijelom susretu, dok su Nikolina Banić, Kristijan Lekić i Đani Jakovac sudjelovali u subotu 31.05.
Krenulo je dosta loše, naime, adresa koju smo imali bila je pogrešna, te smo tako krivo obaviješteni došli na lokaciju gdje nema nikog i još se izvode građevinski radovi. Srećom organizatori su se zabrinuli gdje smo pa su nazvali i poslali ljubaznu talijanku Elenu po nas. Vozili smo za njom ulicama Trsta i stigli na pravo mjesto, a da smo sami morali tražit definitivno bi se izgubili. Nakon što smo svladali problem ulaska u zgradu, zbog mog otežanog hoda na dvije štake, a susret se održavao na 3. katu, vidio sam da će domaćini biti na visini zadatka. Cijeli dan su se brinuli oko mene i svih ostalih sudionika; ja sam čak imao i auto na raspolaganju za kretanje po Trstu s vozačicom Fabianom i iskreno sam im zahvalan zbog toga.
Ljubazan prijem, upoznavanje i kratke upute, fascikl s programom i temom radionice, i začas smo bili spremni zaroniti u duhovnost naše vjere kroz čitanje evanđelja i razmatranje (meditaciju). Temu je odabrala gospođa Evelyn iz Engleske koja je član Euro Tima ZKŽ. Snažne slike posljednje večere koju je Isus proveo s učenicima podjelili smo u četiri osnovne točke: uzme, zahvali, razlomi i razdijeli. One su nas potakle na razmatranje o nasljeđu koje nam je Isus ostavio i otajstvima naše vjere koje nam je otkrio i darovao. Za početak svatko od nas je sam prošao kroz materijal koji smo dobili, te nakon kraće meditacije podijelili smo se u 5 grupa od 8-10 ljudi, razmijenili utiske , naravno na engleskom jeziku.
U svakoj grupi jedan član je vodio razgovor. Predstavili bi se u nekoliko riječi, te potom svjedočili o dojmovima i osjećajima proživljenim u meditaciji evanđelja. Pod snažnim dojmom uglavnom smo tražili riječi kojima smo pokušali prenijeti doživljeno. Svi smo se pronašli u snažnim porukama četiri naglašene radnje večere i razgovor bi trajao mnogo duže da smo imali vremena. Odabrani „glasnogovornik“ svake grupe dao je osvrt na rad i poruke koje smo upili, te zaključak našeg dijeljenja. Svi smo jače doživjeli izraze RAZLOMI i RAZDIJELI. Često smo u našem životu razlomljeni (slomljeni) i mislimo kako takvi ne vrijedimo ništa; ni sebi, ni drugima, ni Bogu. Zapravo je potpuno obrnuto! Kao i kruh, kad se razlomi može se dijeliti, tako i mi smo pripravni za Božje djelovanje tek razlomljeni. Svakim tim, pa i najmanjim dijelom, možemo sebe dati bližnjemu kroz ljubav, podršku, molitvu ili bilo kakvu vrstu pomoći. Tako je zaključeno da je to i poruka koju nosimo s ovog susreta u svoje zajednice i možemo svjedočiti za nju.
Gđa Evelyn je ispričala priču koja jakom slikom potvrđuje naš zajednički zaključak, a ide ovako: „ Jedna mlada Kineskinja svakog dana je odlazila dosta daleko od svoje kuće da bi donijela vodu. Nosila ih je u dvije posude koje su bile obješene na krajevima komada drveta koje je bilo oslonjeno na njena ramena. Jedna od tih posuda bila je slomljena tako da je puštala vodu. Svakog dana je u njoj bilo jedva do pola vode kad bi se djevojka vratila kući. Jednog dana „posuda“ upita djevojku: “Zašto me ne baciš i zamijeniš cijelom posudom. Ta kakve koristi od mene imaš kada samo pola vode uspijem zadržati do kuće. Vidiš da sam razbijena.“ Djevojka joj odgovori: „Nikad te neću zamijeniti! Pogledaj put kojim dolazimo svaki dan s potoka. Na tvojoj strani duž cijelog puta raste predivno cvijeće, to su plodovi tvoje slomljenosti i vode koja se prolijevala iz tebe.“ Pojašnjenje nije bilo potrebno.
Kroz završnu riječ shvatili smo da živimo kao udovi istog tijela i ne trebamo naglašavati da smo ZKŽ Hrvatska, ZKŽ Italija… već da smo svi jedna zajednica sa ciljem da kroz naše djelovanje upoznamo što više ljudi s bogatstvom Kristove ljubavi i Ignacijanskim načinom življenja evanđelja. Korisno je ponijeti u svoju župu, grad, zemlju utiske s ovog susreta, koji su više nego pozitivni. Ovim putem osobno svjedočim o vrijednosti i važnosti ovakvih međunarodnih radionica, te bi želio da nastavimo duhovna druženja i ubuduće s mnogim drugim narodima. Slava i hvala Bogu koji je to omogućio i blagoslovio.
Po programu se išlo u obilazak crkava raznih vjeroispovijesti; bazilika San Giusto, San Silvestro (romanička) , San Spiridone (srpska pravoslavna), San Nicolo (grčka pravoslavna) i nakon toga smo imali misu u Isusovačkoj crkvi Srca Isusova, te potom bogatu večera i druženje. Gostoljubivost i otvorenost naših domaćina i ostalih sudionika učinilo nas je pri kraju dana jednom velikom obitelji i to se duboko urezalo u naša srca. Puni pozitivnih dojmova kroz puno zagrljaja i lijepih želja naše braće i sestara u Kristu, oprostili smo se od ZKŽovaca uz obećanje: vidimo se opet! Gdje i kad!? Pustimo Gospodinu neka nas vodi!
Đani Jakovac ZKŽ Rijeka