Da! Želim biti sol zemlje i svjetlost svijeta!


sol&svjetlo

 

Često se u životnim poteškoćama sjetim Isusove opomene da trebamo biti sol zemlje i svjetlost svijeta (usp. Mt 5, 13 – 16) . Volim si to posvjestiti, taj redak iz evanđelja mi je ujedno i opominjujuči i poticajan. Potiče me da trebam biti sol zemlje, sol koja daje okus ovome svijetu. Davati tantum quantum od sebe – koliko mogu, toliko dati! I tako svaki dan, najbolje od sebe!Dajući prednost onome što me vodi svrsi radi koje sam stvorena. Osoliti trebam društvo u kojem živim i radim, kako bi svi žeđali za Kristom.

Ali također, u isto vrijeme, imajući na umu da širenjem svojih pogleda, poznanstava i prijateljstava to moje davanje za bližnje nije dovoljno te da postoji mogućnost da ne dajem dobar okus svijetu, već ga dodatno obljutavim. Zar da dopustim da me se izbaci na ulicu i da ljudi po meni gaze, kako me redak iz evanđelja opominje? Zar da se ne trudim semper magis, uvijek više? Zar da ne težim najboljem kako bi postigla više i bolje? Svakim danom, svakim korakom, svakim udisajem?! Svjesna ili nesvjesna svojih mogućnosti koje su mi po milosti Božjoj darovane svjesna sam poziva na svjedočenje svoje vjere. Svjesna sam i toga da neće biti (i nije) lako. I na to je Isus upozoravao kada nam je u govoru na gori poručio „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! (usp.Mt 5, 11) – nije baš da sam luda od sreće kada me ismijavaju, ali borba je neizmjerno lakša kada unaprijed znam tko je pobjedio.

Zapravo, kada zavirim malo dublje u sebe naiđem na kontradiktornost samoj sebi i uvidim da sam zapravo iskreno radosna kada odabirem Božje, čak i kada je to teže! Upravo kako kaže i jedno od načela naše duhovnosti (De duobus vexillis). Teže, ne samo u očima onih koji žive i rade po svijetu za svijet i u svijetu, koji me u ni u kojem slučaju ne razumiju, već teže i u očima onih koji žive u svijetu za svijet ali ne od svijeta – onih koje volim zvati svojima, svojom braćom i sestrama u Kristu.

Da! Želim odabrati Božje čak i kada mojoj braći i sestrama to izgleda šašavo. Da! Želim stvari shvaćati iznutra i ne zadržavati se na formi! (Discernere) Da! Želim davati ukus ovome svijetu, umjeren i fin okus. Ne želim biti bljutava i nizašto, osim da me se izbaci na ulicu, ali također ne želim biti ni fanatična, pa da presolim društvo koje ne zna na kojem izvoru može utažiti žeđ.

Da! Želim djelovati Agere Contra! Da! Želim činti ono što me čini boljom! Da! Želim biti svjetiljka ovome svijetu. Želim goriti i izgarati za Krista i Njegovo kraljevstvo. Da! Istinski to želim! Kada sam to već odlučila i prihvatila za životni motiv ne želim se skrivati, jer nije svjetiljka da se ispod posude stavi nego da se stavi na sviječnjak i da svjetli svima u kući. Tako želim da moja djela svjetle svima, da moja djela budu barem tračak nade onima koji su nadu izgubili. Kako se grad sagrađen na gori ne može skriti tako da se ni ja ne želim skrivati. Upravo suprotno, želim biti za primjer i svjetlo drugima.

Želim biti Indifferentia, raspoloživa i slobodna duha prema svemu stvorenom!

Molim za milost da imam snage i hrabrosti svjedočiti ljubav i milost koju mi Bog svokdnevno daruje. Jer ako se nalazim na gori visokoj trebam biti spremna i na jake udare, na sve vremenske prilike i neprilike, na šibanje sa svih strana.

E da, baš zbog toga trebam učvrščćivati svoje temelje, temelje koje ništa od navedenog neće moći poljuljati a kamo li srušiti. Izvanjsko „šminkanje“ neće puno pomoći u naletu jakog vjetra, ali srce koje uvijek gori ljubavlju Kristovom itekako je od koristi. S toga želim uvijek kontemplirati o ljubavi (Contemplatio ad amore), i tu istu ljubav bezuvjetnu, na križu za nas predanu, svjedočiti svakim svojim korakom, svakim svojim udisajem.

Po proroku Izaiji govori nam da on ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja (usp. Iz 42, 2-3) i upravo taj redak mi je poticaj da u teškim trenutcima u sebi pronađem onu malenu iskru ljubavi koja može zapaliti srca mnogih oko mene da i oni budu sol zemlje i svjetlost svijeta. Da i oni (p)osole društvo u kojem žive i rade, da i oni svojim djelima donose svjetlost mnogima! Želim biti apostol kojemu će život i djela očitovati slavu Božju, apostol koji će i druge na to poticati. Da!, iskreno želim da sve što mislim, radim i djelujem bude na veću slavu Božju (Ad maiorem Dei gloriam).


To je želja moga srca! Što je svijet bljutaviji da mi budimo slaniji, što je svijet mračniji da mi jače svijetlimo!

Kamo li sreće da uspijem mijenjati sebe, a sa sobom i čitav svijet.

 Ljubim vas ljubavlju Gospodnjom!

:)+

Barbara Vrban, 26.3.02013.

 

 

 

 

 

 

načela Ignacijanske duhovnosti

 

  1. Ad maiorem Dei gloriam – Sve na veću slavu Božju. Životom i djelima očituj slavu Božju.
  2. Magis– Više. Teži za najboljim kako bi postigao bolje i više.
  3. Tantum quantum – Toliko koliko. Daj mjesta samo onom što te vodi svrsi radi koje si stvoren.
  4. Discernere– Razlikovanje. Stvari shvaćaj iznutra. Ne zadržavaj se na formi.
  5. De duobus vexillis – Dvije zastave. Odaberi Božje, makar to bilo teže.
  6. Agere contra – Djeluj suprotno. Uvijek čini ono što te čini boljim.
  7. Indifferentia– Raspoloživost. Sloboda duha prema svemu stvorenom.
  8. Contemplatio ad amorem – Kontemplacija o ljubavi. Neka ti srce uvijek gori ljubavlju.