RAZMATRANJE – MEDITACIJA
Razmatranje je poniranje u dubine vlastite duše. To je molitva koja se usmjeruje prema traženju i nalaženju Boga. Razmatranje proizlazi iz konteksta duhovnih vježbi (DV) i predstavlja njihov sastavni dio. Cilj duhovnih vježbi je susret s Bogom, iskustvo Boga u životu vježbenika egzercitanta, (od lat: „exercitio“). Sustavnost i metodičnost duhovnih vježbi dolazi od sv. Ignacija Loyole. On tvrdi da je u duhovnim vježbama moguće ući u neposredni zagrljaj s Bogom. To se postiže uređivanjem vlastitih sklonosti, discipliniranjem naših nakana koje u vježbama učimo usmjeravati “uvijek na veću službu i na proslavu njegova Božanskog Veličanstva”.
Boga nalaze i susreću oni koji iskreno i svim srcem – traže, zauzimaju se u molitvi, i koji su velikodušno spremni izvršiti ono što u savjesti spoznaju da Bog od njih traži.
Tijek razmatranja (meditacije) opisan je u strukturi razmatranja:
STRUKTURA RAZMATRANJA
Razmatrati znači stajati pred Bogom. Kratak stupnjevit opis „koraka“:
-S vjerom u Božju prisutnost, dozivam svijest vlastite prisutnosti pred Bogom.
-U ovom raspoloženju izričem svoju pripravnu molitvu u kojoj molim Oca “da sve moje
nakane, čini, riječi i djela budu usmjereni čisto i potpuno na službu i na proslavu njegova
Božanskog Veličanstva”.
-Molim Gospodina za slobodu od svega što nije on.
-Slijedi čin poklona, predanja sebe na raspolaganje Bogu. To je namjera i odluka da ću
tijekom ovoga dana živjeti za Boga.
-Pobuditi svijest o vlastitoj grešnosti, kajanje zbog grijeha, doživljaj poniznosti pred Bogom
(temeljno stanje čovjeka pred Bogom).
-U svijesti Božje prisutnosti opraštam drugima i prihvaćam ih takve kakvi jesu.
-Iz Božje ruke prihvaćam sve što se događa (križevi, patnje, radosti) i što će se dogoditi i pre
dajem Bogu sve što imam.
-Molim da ispunim Božju volju – ono što otkrijem da Bog od mene očekuje.
Predvježbe
Prva predvježba: – predodžba mjesta.
Kad razmišljam o vidljivim pojmovima, npr. kad promatram Krista, ili druge osobe, predodžba mjesta je u tom da maštom predočim stvarno mjesto gdje se nalaze osobe ili predmeti koje ću promatrati. Primjerice, hram, gora, jezero, brdo … ili lađica na kojoj se nalazi Isus, Gospa ili neki od onih što ih okružuju.
Kod promatranja nevidljivih pojmova – npr. o grijehu i sl., kroz nekoliko trenutaka, maštom predočim vlastitu dušu pritisnutu posljedicama grijeha.
Druga predvježba: izričem konkretnu molitvu: ako se nalazim pred razmatranjem o Isusovu životu molit ću Boga Oca za milost da Krista što bolje upoznam, da ga ljubim i da ga nasljedujem;
ako namjeravam razmišljati o svojim grijesima molit ću Oca za prosvjetljenje uma i srca da sebe što bolje spoznam, da osjetim gađenje zbog svojih grijeha te da donesem čvrstu odluku za svoj popravak. Ako se radi o razmatranju radosnog događaja molim Oca za milost unutarnje i vanjske radosti…
RAZMATRANJE
Razmatranje nije tek neko pasivno promatranje tijeka filmske radnje. Ono od mene zahtijeva najveću moguću aktivnost:
„Uloga onoga koji se bavi razmatranjem jest da otkriva, istražuje, on je stvaralac koji stvara, koji vlastitim marom traži, kopa, izviđa, promatra, prepoznaje i izvlači primjere za vlastiti život“. Ako se upušta u vlastito promišljanje to ima veću vrijednost i donosi veću duhovnu korist od samog slušanja predavanja dugih o istoj temi. Ono što pojedinac sam pronađe i otkrije to će ubuduće tvoriti njegov duhovni temelj i oslonac. Zato sâm i s vlastitim silama mora tražiti ono što će njegovu pamćenju i duhu donijeti odgovore (u svijetlu Božje riječi i prisutnosti).
Svrha razmatranja je urediti svoj duhovni život: postići lakoću usmjeravanja svoga ponašanja i djelovanja da trajno bude usmjereno na službu i na proslavu Kristova Božanskog Veličanstva.
Sam sadržaj razmatranja treba također raščlaniti na točke (najviše tri).
Točke za razmatranje pripremaju se u skladu s tekstom/temom razmatranja. Obično se tekst za razmatranje (najčešće sam tekst DV, ili odlomak iz Evanđelja i sl), podijeli na smislene cjeline u okviru kojih se može razmišljati o predmetu. Ukratko, koliko ima cjelina toliko je točaka za razmatranje. Te ‘točke’ pripremamo prije razmatranja; ako razmatramo ujutro, točke za razmatranje spremamo navečer, prije odlaska na spavanje.
Pamćenje, Razum, Volja
U razmatranju se služimo trima moćima duše.
Pamćenjem dozivam u svijest stvari i osobe o kojima želim razmišljati. Promatram ih.
Razumom ih analiziram, ispitujem, uspoređujem, uspostavljam s njima dijalog, ako je potrebno, te se prema prilici i situaciji suživljavam s njima, i sl. Razumom također promatram njihove čine: jesu li dobri ili zli (u ovisnosti kakve osobe promatram: Boga, svece, apostole, anđele ili demone…). Gledam što je dobro i vrijedno te to prihvaćam, ili pak odbacujem loše. Promatram njihove čine, prosuđujem, uspoređujem, divim im se ili odbacujem njihove postupke …
Voljom pristajem ili ne pristajem uz njihova djela, odlučujem se za ili protiv njihovih stavova. Ono najbolje odlučujem slijediti. Stvaram odluke. Promatram što bih, iz onoga što sam vidio i naučio, mogao primijeniti u vlastitom životu.
Razgovor ili kolokvij.
Kad iscrpim teme ovakvog ili sličnog razmišljanja, u skladu s odabranom temom, ulazim u razgovor ili kolokvij. To je završni dio razmatranja u kojemu, poučen iskustvom razmatranja, razgovaram s jednom ili pak sa sve tri Božanske osobe, s Blaženom Djevicom Marijom ili s nekim od apostola ili svetaca … Razgovaram s njima kao prijatelj s prijateljem.
Najpoznatiji je tzv. trostruki kolokvij u kojemu prvo molim Gospu za određenu milost. Zatim molim Zdravo Marijo;
Nakon toga s Gospom odlazim Isusu te molim Njega da mi tu istu milost izmoli od Oca. Izmolim Dušo Kristova;
Zatim u prisutnosti Isusa i Marije tu istu milost molim od Oca. Molitvu i ovaj razgovor zaključim molitvom Oče naš.
OSVRT NA RAZMATRANJE – Pitanja
Kada izmolim Oče naš, s ciljem prosudbe razmatranja, njegovih rezultata, plodova i sl. postavljam si sljedeća pitanja:
- Kako sam doživio Boga?
- Što se tijekom razmatranja događalo sa mnom?
- Što me se posebno dojmilo?
- Kako sam se osjećao dok sam molio (za vrijeme razmatranja)?
- Kakvo raspoloženje je prevladavalo?
- Je li se dogodila neka promjena raspoloženja tijekom razmatranja?
- Što mi je Gospodin htio priopćiti u svemu tome?
- Ima li koja točka na koju bih se morao vratiti kad budem ponovno molio?
Na kraju, treba zabilježiti (zapisati) sve pokrete koji su se dogodili u duši.
p. Zdravko Knežević