Poticaj ZKŽ-u


Prije svega ZKŽ

Prije nego li smo poklonici duhovnosti svetog Ignacija, ili prijatelji isusovaca – zajednica smo onih koji žele kršćanski živjeti. Stoga je polazna meditacija naše duhovnosti: “Bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko” (Dj 2,44). To se združenje zbiva po Duhu Svetom, koji je duša i smisao ZKŽ-a. On je i presudni čimbenik naše formacije; jer tek Duhom zahvaćeni, zažareni, oslobodeni – mi postajemo ZKŽ. Po Duhu se prepoznajemo kao zajedničari istih vrijednosti. I po istom Duhu smjelo i radosno jedni drugima pristupamo u istini. Prije nego smo škola duhovnog života, mi smo praksa. Učimo dajući se poučavati. Rastemo priznajući da griješimo. Ništa nije tako tuđe ZKŽ-u nego stanje “ja sam kao dobar” – “ti si kao dobar”, i sve je ovo “kao dobro”. Plod takvog nečeg je duhovna sterilnost i dosada. Nasuprot tome vrelo naše vitalnosti je istina, i to ona koja našu oholost učini jadnom, prije nam duh oslobodi. Ne zaboravimo da pravilo našeg međusobnog ophođenja, nije bon-ton, nego evanđelje. Stoga se od voditelja grupa očekuje da zahtjeva i potiče produbljenu zajedničku molitvu, te da razobličuje svako maskiranje stvarnog ozračja u grupi.

ZKŽ je zajednica smjelih ljudi, onih koji misle kreativno, djeluju konstruktivno, i usuđuju se živjeti evanđeoski opasno. Susreti su prilika da iznesemo ideje i inicijative. Članovima ZKŽ-a je strana pasivnost, stav promatrača ili duhovnog parazitiranja. Sva ta načela vrijede i za privatni život – očekuje se odgovornost za studij, posao i obitelj.

Parafrazirajmo poznate riječi i primijenimo: Ne pitaj što je ZKŽ učinio za tebe – već što si ti učinio za ZKŽ? Ako još nisi ništa, kad ćeš? I ne zaboravi da nikad nećeš biti mlađi nego sad, nikad jači i nikad pameću svježiji. Isus te treba, on čeka. Stoji na vratima tvoga srca i kuca. Otvori mu. Ako ni to ne znaš – onda ga zamoli da sam provali.

p. Luka Rađa, DI
Pisano za Obavijesti 25 listopada 2000.

 

Specifičnosti ZKŽ duhovnosti:

Posve je očito da su naše zajednice Božje djelo, i ni u kom slučaju ih ne bi smo smjeli uokvirivati u naše ograničene ljudske dosege. Kao ljudi vični razlikovanju duhova, u svom radu trebamo uzmicati u drugi plan, a Bogu dopuštati da on ima inicijativu. Najljepša vrlina do koje želimo izrasti je: ne smetati Bogu. Odazivati mu se, činiti ono za što nam je dao snage. Ne biti vođen strahom, a niti se preuzetno forsirati. Stajati pred njim u čistoći srca i pitati se: Što je Gospodine tvoja volja?

1. Životni stil – razlučivanje: Dalek nam je i stran svaki klišeizam. Nismo robovi formi i sterilnih običaja. Naša duhovnost od nas čini trezvene ljude, sposobne “zdravo seljački zaključivati”. Takvo nešto proizlazi iz molitve: “Govori Gospodine sluga tvoj sluša”

2. Mi ne analiziramo probleme, nego razlikujemo duhove: Naši sastanci su bitno drugačiji od partijskih sastanaka. Mi nismo ideologija, nego duhovnost. Mi nismo demokracija, nego poslušnost Duhu. Mi ne analiziramo da se ne paraliziramo. Mi smo kao lagana i slobodna igla kompasa koja nema svoje volje, već pokazuje ono što od nje zahtjeva magnetsko polje.

3. Vještina razumijevanja što Duh Sveti govori: Mi vjerujemo da Bog koji je progovarao svakom vremenu i svakoj zajednici – želi i meni, tebi, nama kao zajednici – ovdje i sada progovoriti. Mi ne nosimo kamene ploče zakona u rukama, već Božji zakon imamo zapisan u našim srcima. Svjesni smo da slovo ubija, a Duh oživljava.

4. Predstavljamo lice suvremene Crkve: Ne želimo se povlačiti iz suvremenog svijeta u nostalgičnu oazu prošlih vremena. Uvjereni smo da Bog voli i podržava sva suvremena, plemenita dostignuća u društvenom životu, tehnici, kulturi. Slikovito kazano: on ne želi da pišemo gušćim perom, nego kompjutorom. Uvjetno kazano: mi nismo desnica, nego ljevica.

5. Duhovnost nam je optimistična: Iskusili smo Božju dobrotu i ljubav, i o tome ne možemo šutjeti – to je sve. Zahvaćeni smo Kristom. Svjetiljka našeg srca je upaljena na Svjetlu svijeta, i mi ne možemo nego svijetliti. Naš apostolat, misija, propovijed – za nas nije posao, vec način našeg postojanja.

 

Principi ZKŽ duhovnosti:

1. Mislimo kreativno, djelujemo konstruktivno, živimo evanđeoski opasno.

2. Kao Marija smo do Isusovih nogu. Kao Zakej penjemo se na smokvu da ga vidimo.

3. Kontemplacija smo u akciji.

4. Informacija, komunikacija, meditacija.

5. Sempre maior. Ljudi smo velikih želja. Nikad ne reci nikad.

6. AMDG. Bog je bitan, sve ostalo je relativno. Njegovu slavu i ljubav proklamiramo.

 

Misija ZKŽ-a:

1. Promotori duhovnih vježbi: Zamislite koliki bi to bio poklon crkvi i društvu – podizati svijest potrebe da se svaki vjernik godišnje povuče par dana u duhovne vježbe. Ali ne tek govoriti o tome, već i osigurati uvjete da se takvo nešto i ostvari. Uključiti se u akciju oformljivanja duhovnih centara, nalaženje sponzora, osigurati duhovnike. Zamislite kad bi mogli za simboličnu sumu novca (ili besplatno) pozivati školsku mladež na duhovne vježbe. Učiniti društvo duhovno otmjenijim.

2. Promotori kulture savjesti: Zamislite kad bi smo ovladali teorijom i praksom pitanja ljudske savjesti. Kad bi smo postali eksperti za to područje zajedničko svim ljudima. I kad bi smo argumentirano mogli govoriti koliko je bitno dnevno ispitivati svoju savjest. Koliko bi umanjili neuroze, psihosomstske bolesti, depresije. Uvjeren sam da bi nam ravnatelji škola širom otvarali vrata da učenicima o tome govorimo.

3. Organizatori ljetovanja za mlade: Zamislite kad bi mladi iz siromašnih obitelji imali mogućnost povoljnog (možda i besplatnog) ljetovanja na moru. Kad bi smo onima koji se žele odmarati, a to ne znaju, ponudili sadržajan odmor. Kad bi smo se založili da u nekoj kući, ili šatorskom naselju – organiziramo kroz čitavo ljeto program za grupe koje se izmjenjuju. Osjećaš li se potaknut uključiti se u ovako nešto, razmišljaj: Kako bi im trebalo osmisliti dan? Kako doći do sponzora? Od koga dobiti potrebnu kuću ili prostor na moru? Da li bi ti mogao biti duhovni animator u jednom ljetnom periodu?

4. Voditelji duhovnih vježbi: Upravo tako. Nakon nekoliko godina provedenih u ZKŽ-u, sasvim je realno očekivati da će biti članova sposobnih za samostalno vođenje duhovnih vježbi. Ako je to tvoja želja, ako se osjećaš na to potaknut – ozbiljno prioni studiju ignacijanske duhovnosti, upiši možda i fakultet teologije, zanimaj se da li postoji tečaj za voditelje duhovnih vježbi. Potakni svog duhovnog asistenta da tako nešto organizira. Ako bi se na to odlučio, i ako bi bio vrstan u tom apostolatu – zacijelo bi ti to mogao biti i izvor materijalnih prihoda za tvoj privatni život.

5. Voditelji tečajeva kršćanske meditacije: Zašto ne? Zar misliš da su školovaniji oni koji pozivaju na tečajeve “Joge”, “TM-a”, “Reiki-a”? Osjećaš li se pozvanim, posegni za literaturom, uhvati nekog isusovca da ti prenese svoja iskustva, prakticiraj to sam. A onda zalijepi i ti svoj plakat: “Sve ostalo su priče – dođi i kušaj kršćansku meditaciju”

 

Još par bilješki:

  1. Mislite ozbiljno o tome kako osmisliti susrete za mlade obitelji. Oni očito imaju svoje specificne preokupacije – te bi bilo logično da se međusobno povezuju, potpomažu, te da njihovo druženje bude obogaćenje za njihov privatni život.
  2. Mislite i o tome kako potaknuti na brak rastući broj onih koji se odlučuju biti “stari momci”, “stare cure” (raspravu na ovu temu možete naći na www.skac.hr).
  3. Dobro je da postoji i karitativna aktivnost. Da se zna tko je koordinator toga, od koga se mogu dobiti adrese potrebnika koje bi trebalo pohoditi ili im pomoći.

Ima toga još, ali neka bude dosta za ovaj put. Sve ideje, poticaje duhovne, i ostalo – dojavite da prenesemo i drugima. I neka vas nebo prati, i anđeli čuvaju.

Od srca,

p. Luka Rađa